Trgovanje ljudima

Logo IOM-ove kampanje za osvješćivanje javnosti o problemu trgovanja 2003.
Design: Veljko Žvan, BBDO Zagreb
 

Trgovanje ljudima predstavlja vrbovanje, kupnju, prodaju, predaju, prijevoz, poticanje ili posredovanje u kupnji, prodaji ili predaji, pružanje utočišta i prihvat osoba, uporabu sile, prijetnju uporabom sile ili drugim oblicima prinude, otmice, prijevare, zlouporabe položaja ili ovlasti da bi se došlo do pristanka osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom, u svrhu iskorištavanja koje minimalno uključuje korištenje osoba u prostituciji ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilan rad ili usluge, ropstvo, postupke slične ropstvu, trgovanje organima i dr.

Zbog:

Trgovanje ljudima jedan je od najgorih zločina našeg doba, jer se trguje ljudskim bićima, čime se čini neprocjenjiva povreda ljudskih prava. Muškarci su najčešće žrtve zbog prisilnog rada, žene zbog prostitucije, a djeca zbog prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece. I muškarci i žene i djeca mogu biti žrtve zbog trgovanja ljudskim organima.
 

Kada je neka osoba vrbovana, oteta, prodana, prebačena u drugi grad ili zemlju i zatim stavljena u ropski zaposlenički odnos nakon pružanja, najčešće ilegalne, migracijske "pomoći", riječ je o trgovanju ljudima.

Do žrtava se dolazi na različite načine. Iza, na prvi pogled, primamljivih oglasa o dobro plaćenim poslovima u inozemstvu koje nude razne "agencije", često se krije organizirani kriminal. Žrtve se prijevarom odvode iz mjesta prebivališta u inozemstvo, oduzimaju im se dokumenti i prisiljava ih se na razne poslove. Od trenutka oduzimanja dokumenata, žrtve, iako možda još toga nisu svjesne, postaju žrtve trgovanja ljudima!

Detaljnije - žrtve se često javljaju na primamljive oglase za odlično plaćene poslove u inozemstvu, a trgovci ljudima su žrtvama ponekad i poznate osobe, odnosno prijatelji ili poznanici, koji ostavljaju dojam ugodnih i profesionalnih osoba. Lažni prijateljski posrednici žrtvama nude plaćanje troškova putovanja i rješavanje svih ostalih problema i administrativnih zavrzlama. No, dolaskom na odredište njihovo se ponašanje naglo mijenja. Žrtvama se prvo, uz izliku da je to zbog njihove vlastite sigurnosti, oduzmu dokumenti, drži ih se u fizički i psihički nemogućim uvjetima i postaju prisiljene ilegalno raditi kako bi pokrile troškove koje su trgovci zbog njih stvorili. Žrtve nastali dug za troškove puta i smještaja ustvari nikada ne mogu u potpunosti podmiriti, jer on daljnjim pružanjem "smještaja i hrane" neprekidno raste. Uz to ih se i zlostavlja, prisiljava na prostituciju, drogira, izgladnjuje, onemogućava im se kontakt sa rodbinom i prijateljima i ne pruža im se nikakva zdravstvena zaštita. 
Moguća je i situacija da žrtve nikada niti ne stignu na mjesto odredišta, već ih se na putu često preprodaje i siluje. Najčešća mjesta eksploatacije su ulice, noćni klubovi, diskoteke, restorani, tvornice, privatni posjedi, kuće, stanovi, farme….
U oba slučaja, žrtve postaju ovisne o trgovcima i žive pod velikim stresom, u stalnom strahu od zlostavljanja, ubojstva ili deportacije.

 

Ukoliko "naletite" na primamljiv oglas za posao u inozemstvu i mislite da je sve legalno, jer "trgovanje ljudima se događa nekom drugom", za svaki slučaj:

U slučaju da vam budući poslodavac ne želi omogućiti neku od navedenih stvari, opravdavajući se na razne načine, odustanite od mogućeg posla u inozemstvu, bez obzira koliko se primamljiv činio!
 

Analizom otkrivenih i prijavljenih kaznenih djela trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj može se zaključiti da ovaj pojavni oblik kriminaliteta najčešće podrazumijeva trgovanje osobama ženskog spola, mlađe životne dobi (od 11 do 30 godina), s ciljem seksualnog iskorištavanja, a karakterizira ga specifična dinamika počinjenja djela, transnacionalni karakter počinjenja, izražena brutalnost kod spolnog i fizičkog nasilja počinitelja, dugotrajna eksploatacija žrtve, kao i potpuna uspostava ropstva ili radnji sličnih ropstvu te posebno ranjivo stanje trgovane osobe.

Jedan od modaliteta iskorištavanja, utvrđenog u 2006. i 2007. godini, je i seksualna eksploatacija u cilju začeća i rođenja djeteta. Tijekom 2008. i 2009. godine evidentirano je povećanje broja radne eksploatacije mlađih muškaraca, koji su bili eksploatirani na seoskim imanjima, u obrtima u vlasništvu počinitelja i sl. Ukupan omjer žrtava po spolu je 88 posto žena i 12 posto muškaraca koji su identificirani od 2002. godine, a žrtve su, njih 60 posto seksualno eksploatirano, dok na radnu eksploataciju koja uključuje i služenje te prosjačenje i džeparenje otpada oko 25 posto. Djece, identificiranih žrtava trgovanja ljudima, ukupno je 18 posto.

Isto tako, analiza svih dosadašnjih otkrivenih slučajeva trgovanja ljudima u Hrvatskoj potvrdila je kako su, kada je Hrvatska u pitanju i njena tranzitna, odnosno odredišna te uloga zemlje izvorišta u nastavku puta prema zemljama Zapadne Europe, uočeni najčešći pravci kretanja trgovaca ljudima:

• Ukrajina – Srbija  – Bosna i Hercegovina – Hrvatska
• Moldavija – Srbija  – Bosna i Hercegovina – Hrvatska
• Srbija - Hrvatska
• Bosna i Hercegovina - Hrvatska
• Hrvatska - Slovenija - Austrija - Švicarska
• Hrvatska - Slovenija - Italija - Francuska - Španjolska

Identificirane žrtve u Republici Hrvatskoj uglavnom su državljani Srbije, Bosne i Hercegovine, Ukrajine, Rumunjske, Moldavije i Albanije, ali u znatnoj mjeri i državljani Hrvatske.

S ciljem suprotstavljanja i suzbijanja ovog oblika organiziranog kriminala s međunarodnim obilježjem, Ministarstvo unutarnjih poslova je u okviru međunarodne policijske suradnje od 2002. godine intenziviralo aktivnosti s Interpolom, Europolom i SECI – regionalnim centrom za borbu protiv prekograničnog kriminala. Surađuje se u provođenju međunarodnih operativnih akcija i u okviru realizacije ciljanih projekata o suzbijanju trgovanja ljudima. Posebno važna operativna akcija, realizirana u proteklo vrijeme na međunarodnom planu suzbijanja trgovanja ljudima je akcija "MIRAGE 2004." Akcija je provedena u suradnji sa SECI - regionalnim centrom, zemljama članicama SECI – inicijative, međunarodnim organizacijama, misijama, institucijama i nevladinim udrugama te je omogućila identifikaciju četiri žrtve trgovanja ljudima, koje su ušle u program pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima. Cilj akcije bilo je suzbijanje ovog pojavnog oblika organiziranog kriminala s regionalnim i međunarodnim obilježjem, u okviru realizacije ciljanih operativnih projekata te osnaživanja razmjene saznanja i iskustava koja se odnose na problematiku kriminaliteta trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite žrtvama ovih kaznenih djela, a aktualno se sudjeluje u Radnoj skupini "Mirage" oformljenoj u cilju osnaživanja regionalne suradnje na području suzbijanja trgovanja i krijumčarenja ljudi.

U cilju identifikacije žrtava trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite, Ministarstvo unutarnjih poslova RH je u svim dosad detektiranim slučajevima trgovanja ljudima primijenilo nacionalnim programom usvojenu proceduru postupanja (tzv. "Hodogram postupanja koji se primjenjuje u postupku identifikacije žrtava trgovanja ljudima"), u smislu neposrednih izvršitelja te načina djelovanja, a što podrazumijeva ponajprije iniciranje pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi te nevladinim i organizacijama civilnog društva, prije svega "Hrvatski Crveni križ", a potom i NVO "Organizacija za integritet i prosperitet Split", NVO "Rosa",. S tim u vezi, kao što je već navedeno, pri Nacionalnom odboru za suzbijanje trgovanja ljudima, osnovan je uži Operativni tim, u čijem se sastavu nalaze i predstavnici MUP-a RH, a koji su dužni 24-satno biti pripravni za koordinaciju poduzimanja konkretnih aktivnosti prilikom svakog pojedinog slučaja identifikacije žrtava trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite. Također, u svim policijskim upravama u RH (20 policijskih uprava) određeni su policijski službenici koji se bave suzbijanjem problematike trgovanja ljudima i koji, u svakom pojedinom slučaju, neposredno sudjeluju u identifikaciji žrtava i otkrivanju počinitelja ovog oblika organiziranog kriminaliteta (za područje RH - 26 policijskih službenika linije rada suzbijanja organiziranog kriminaliteta). U svim slučajevima kada je žrtva trgovanja ljudima dijete ili maloljetna osoba, u cilju žurnog iniciranja pomoći i zaštite, angažiraju se i policijski službenici za maloljetničku delinkvenciju. Pored navedenih 26 policijskih službenika kriminalističke policije, po posebnom programu provedena je edukacija za 27 policijskih službenika granične policije, koji aktivno sudjeluju u identifikaciji ovih kaznenih djela, odnosno žrtava trgovanja ljudima te njihovom sigurnom povratku, kada je riječ o strancima.
 

Temeljem dostavljenih podataka zaprimljenih putem SOS telefonskog broja 0800 7799, MUP RH je do sada postupao prema više od 100 zaprimljenih dojava, što je u konačnici rezultiralo otkrivanjem i prijavljivanjem kaznenih djela "Trgovanje ljudima i ropstvo" te identifikacijom žrtava trgovanja ljudima, kojima je pružena adekvatna pomoć i zaštita. Osim toga, otkrivena su i prijavljena i druga srodna kaznena djela, kao što su "Međunarodna prostitucija", "Podvođenje", "Prijevara", "Zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne osobe" i "Odavanje službene tajne", te prekršaji iz domene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Međusobni odnos u radu SOS linije MUP RH, Ured za ljudska prava i Centar za žene žrtve rata „Rosa“ iz Zagreba regulirali su Sporazumom o suradnji koji je potpisan 20. siječnja 2010. godine.
 

U vezi razvijanja međunarodne suradnje, MUP je u kontinuitetu ostvarivao međunarodnu policijsku suradnju s INTERPOL-om, EUROPOL-om i SECI - regionalnim centrom u Bukureštu,  kroz radne skupine za suzbijanje trgovanja ljudima, a s ciljem što učinkovitije razmjene informacija o kriminalitetu trgovanja ljudima, te policijsku međunarodnu i regionalnu suradnju temeljem bilateralnih ugovora.

Tijekom srpnja 2007. godine Ministarstvo unutarnjih poslova RH i misija IOM-a u RH potpisali su "Memorandum o suglasnosti" u vezi zajedničkog djelovanja na području borbe protiv nezakonitih migracija, a što uključuje i područje borbe protiv trgovanja ljudima. U tijeku je priprema izrade i potpisivanja protokola o suradnji MUP-a RH i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, kao i protokola o suradnji sa organizacijama civilnog društva u polju pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima te izrada tzv. Standardne operativne procedure u vezi suzbijanja trgovanja.
 

Zbog prevencije ove problematike, Ministarstvo unutarnjih poslova nastavit će aktivno surađivati na znanstvenim projektima u vezi trgovanja ljudima, seminarima, edukacijama, kao i obrazovati ciljane skupine o trgovanju ljudima na nacionalnoj i međunarodnoj razini, u vezi čega je i Policijska akademija publicirala nastavni materijal (priručnik) pod nazivom "Suzbijanje trgovanja ljudima" čiji je sadržaj inkorporiran u nastavne programe Policijske akademije. Policijska akademija bila je nositelj projekta „ADA - suzbijanje trgovanja i krijumčarenja ljudi“, koji se provodio u 2007./2008. godini u suradnji s austrijskim MUP-om te za cilj imao edukaciju ciljane skupine policijskih službenika o navedenoj problematici.

Edukacija se provodi i kroz kolegij „Migracije i kriminalitet“ te kolegij „Metodika istraživanja organiziranog kriminaliteta“ na Visokoj policijskoj školi, kao i kroz specijalističke tečajeve za prometnu i graničnu policiju, i tečajeve za službenike linije rada maloljetničke delikvencije. Godišnje na razini Ministarstva unutarnjih poslova kroz navedene oblike obrazovanja preko 2 000 (u 2008. godini 2 372, u 2009. godini 2167) policijskih službenika odsluša neki od više prilagođenih obrazovnih sadržaja na temu suzbijanja trgovanja ljudima. 
 

U svrhu ispunjavanja programskog cilja zacrtanog Nacionalnim planom za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine, a koji se odnosi na nastavak obrazovanja ciljanih skupina o trgovanju ljudima na nacionalnoj i međunarodnoj razini, ovo Ministarstvo je tijekom 2010. godine realiziralo mnogobrojne edukativne sadržaje, tematski usmjerene na problematiku suzbijanja trgovanja ljudima. U sklopu Programa srednjoškolskog obrazovanja odraslih za zanimanje „policajac“, svi polaznici pohađaju seminar „Nedopušteno trgovanje ljudima“, pa je tako u 2010. godini seminar pohađalo ukupno 1156polaznika i to u okviru I. godine specijalističkog diplomskog stručnog studija „Kriminalistika“, u sklopu kojeg se provodi redovna nastava iz Kolegija „Migracije i kriminalitet“.

U procesu obrazovanja kroz tečajeve i seminare koje provodi Odjel za stručno usavršavanje i specijalizaciju Policijske akademije, problematika suzbijanja trgovanja ljudima tijekom 2010. godine obrađivana je na: 

a) tečajevima granične policije– u 2010. godini održano je 6 tečajeva za ukupno 930 polaznika. U sklopu tečaja provodi se kolegij „Suzbijanje organiziranog kriminaliteta“ u trajanju od 10 sati po grupi, (ukupno 310 sati). Dio navedenog Kolegija je i predmet „Suzbijanje krijumčarenja ljudima“, 

b) tečaju prometne policije– osnovni tečaj prometne policije, a tijekom 2010. godine održana su 2 tečaja za ukupno 55 polaznika. U sklopu tečaja provodi se kolegij „Suzbijanje trgovanja ljudima“.

Ministarstvo unutarnjih poslova kontinuirano sudjeluje u izradi i distribuciji preventivnih materijala nevladinih udruga, odnosno brošura, letaka i plakata, a kako bi javnost što više osvijestila ovaj veliki problem današnjice, ali tiska i vlastite promotivne materijale kao što je letak koji je u sklopu preventivne akcije provedene u srpnju 2009. godine u PU međimurskoj tiskan na romskom (bajaškom) i hrvatskom jeziku.  

Ovo Ministarstvo je već tradicionalnim sudjelovanjem, uz Nacionalnog koordinatora u nazočnosti brojnih nevladinih organizacija te Ureda za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, prigodnim programom održanim dana 16. listopada 2010. godine na trgu Petra Preradovića u Zagrebu obilježili Europski dan suzbijanja trgovanja ljudima (EU Anti Trafficking Day). 

Djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova sudjelovali su u izradi edukativnih i promotivnih filmova u suradnji sa Međunarodnom organizacijom za migracije pod nazivom „Nije na prodaju“ i „Jesi li žrtva trgovanja ljudima“, koji pored promocije služe i kao edukacijski materijal na Policijskoj akademiji na kolegiju „Migracije i kriminalitet“ na diplomskom studiju Kriminalistike i koji su nominirani za nagradu na Filmskom festivalu kratkog filma.

Kao primjer aktivnog angažmana Republike Hrvatske u suprotstavljanju organiziranom kriminalitetu međunarodnog karaktera ističe se sustavna provedba nacionalne strategije suzbijanja trgovanja ljudima, u okviru koje je Republika Hrvatska poduzela niz aktivnosti na operativnom, preventivnom, edukativnom i međunarodnom planu. U cilju izgradnje cjelovitog sustava suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj formiran je Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima (2002. godine). U ime Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske određena su četiri člana Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, i to dva predstavnika Uprave kriminalističke policije i po jedan predstavnik Uprave za granicu i Uprave za inspekcijske i upravne poslove.

Istekom četverogodišnjeg razdoblja primjene Nacionalnog programa za suzbijanje trgovanja ljudima (2005.-2008.) i pripadajućih godišnjih Operativnih planova, pristupilo se izradi Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine, koji obuhvaća sva područja dosadašnjih nacionalnih dokumenata  u vezi suzbijanja trgovanja ljudima (normativni okvir, identifikacija žrtava, otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima, pomoć i zaštita žrtvama, prevencija, obrazovanje, međunarodna suradnja i koordinacija aktivnosti) te donosi mjere i aktivnosti svih nadležnih tijela državne uprave, organizacija civilnog društva i međunarodnih organizacija, a kojeg je Vlada RH usvojila u ožujku 2009. godine, a dio mjera se odnosi i na provedbu suzbijanja trgovanja ljudima, koja je do 2007. godine bila provođena kroz trogodišnji Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja djecom (2005.-2007.)
Predmetni dokument je nastavak započetih aktivnosti na ovom području te predstavlja nadogradnju već uspostavljenog sustava suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj.

Republika Hrvatska  potpisnica je UN-ove Konvencije protiv transnacionalnog organiziranog kriminala te Protokola o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom.
 

Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala je prvi cjeloviti dokument koji definira suvremene oblike transnacionalnog organiziranog kriminala, naglašava potrebu njihove prevencije i kažnjavanja, nove oblike suzbijanja, kao i nove istraživačke metode. Protokol posebno naglašava brigu o žrtvama  trgovanja ljudima, kao osobama kojima su prekršena osnovna ljudska prava i ozbiljno su im ugroženi životi tijekom prijevoza. RH je u Bukureštu 1999. potpisala Sporazum o suzbijanju prekograničnog kriminala Inicijative za suradnju u jugoistočnoj Europi (SECI sporazum) koji je Sabor ratificirao 2000. godine. Sporazumom se predviđa suradnja država jugoistočne Europe, članica SECI-a, u borbi protiv svih oblika prekograničnog kriminala, pa prema tome i protiv krijumčarenja trgovanja ljudima. Republika Hrvatska je u prosincu 2009. godine potpisivanjem Konvencije o osnivanju Centra  za provedbu zakona u jugoistočnoj Europi - SELEC, nastavila aktivno sudjelovati u spomenutoj Regionalnoj inicijativi.
 

Također, Republika Hrvatska potpisala je Deklaraciju o suradnji država Jugoistočne Europe na području suzbijanja trgovanja ljudima, te tri pripadajuće Izjave o preuzimanju obveza vezane uz određene aktivnosti država na tom području, a koje se odnose na razmjenu podataka u slučajevima trgovanja ljudima između zemalja Jugoistočne Europe, područje reguliranja statusa boravka žrtvama trgovanja ljudima te područje reguliranja zaštite žrtava i svjedoka, kao i posebnu potrebu zaštite trgovanja djece.

U 2002. godini potpisana je i Briselska deklaracija, prvi dokument koji cjelovito regulira problem trgovanja ljudima (potpisan na Europskoj konferenciji o sprječavanju i borbi protiv trgovanja ljudima) te su sve aktivnosti predviđene hrvatskim Nacionalnim programom za suzbijanje trgovanja ljudima usklađene s načelima i aktivnostima predviđenim deklaracijom.

Na Trećem summitu Vijeća Europe, predsjednik Vlade RH potpisao je Konvenciju Vijeća Europe o suzbijanju trgovanja ljudima koja je ratificirana u Hrvatskom saboru u lipnju 2007. godine.

Republika Hrvatska ratificirala je i Konvenciju o pravima djeteta i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji.

Radi potpunog ispunjavanja preuzetih obveza u okviru III regionalnog ministarskog foruma održanog u Tirani, ministar unutarnjih poslova donio je Uputu o načinu reguliranja boravka žrtvama trgovanja ljudima, kojom na temelju članka 37. Zakona o strancima regulira privremeni boravak stranim državljanima – žrtvama trgovanja ljudima. Uputa je omogućavala izdavanje dozvole privremenog boravka s rokom važenja do jedne godine i mogućnošću produljenja, a njeno izdavanje nije uvjetovano žrtvinom suradnjom s policijskim i pravosudnim tijelima te postojanjem kaznenog postupka protiv počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima.
 

Navedenu Uputu su od 1. siječnja 2008. godine u cijelosti zamijenile odredbe novog Zakona o strancima (NN br. 79/07) koji regulira privremeni boravak iz humanitarnih razloga, pa tako i žrtvama trgovanja ljudima.

U vezi provedbe Zakona o strancima, od ožujka 2008. godine (NN br. 36/08) na snazi su odredbe Pravilnika o statusu i radu stranaca i Pravilnik o putnim ispravama za strance, vizama te o načinu postupanja prema strancima, koji sadrže odredbe o humanitarnom boravku žrtava trgovanja ljudima i njihovu statusu u RH.

Tijekom proteklih godina u potpunosti su opremljena i stavljena u funkciju dva sigurna skloništa za žrtve trgovanja ljudima, jedno za odrasle za koje skrbi Hrvatski Crveni križ, dok je drugo za maloljetne žrtve trgovanja ljudima, o kojem skrbi Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Organizirane su i odgovarajuće ustanove alternativnog sigurnog smještaja. Troškove skrbi za žrtve trgovanja ljudima snosi Vlada Republike Hrvatske. 

Kako bi se unaprijedio sustav pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima Ministarstvo unutarnjih poslova je u lipnju 2008. godine sklopilo sporazum o suradnji sa Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatskim Crvenim križem i Organizacijom za integritet i prosperitet iz Splita.

U studenom 2008. godine usvojen je Protokol za identifikaciju, pomoć i zaštitu žrtava trgovanja ljudima koji podrazumijeva iniciranje pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima, dok je u prosincu 2009. godine usvojen Protokol o postupanju pri dobrovoljnom povratku žrtava trgovanja ljudima.. 

U svim policijskim upravama određeni su policijski službenici (njih 26) koji se u okviru djelokruga linije rada suzbijanja organiziranog kriminaliteta bave suzbijanjem trgovanja ljudima i neposredno sudjeluju u otkrivanju počinitelja, identifikaciji žrtava te iniciranju pružanja pravovremene pomoći i zaštite svim osobama za koje se utvrdi da su žrtve trgovanja ljudima. 

S ciljem prevencije trgovanja ljudima Ured za ljudska prava, nevladine organizacije i međunarodne organizacije organizirali su brojne javne kampanje u svrhu senzibiliziranja javnosti o pojavi trgovanja ljudima. U suradnji Vladinog ureda i nevladinih organizacija uspostavljena je SOS telefonska linija (0800 7799) na kojoj je moguće zatražiti pomoć i dobiti sve informacije, odnosno ukazati na slučajeve za koje se sumnja da predstavljaju trgovanje ljudima.

Organizirane su brojne edukacije ciljanih skupina: policijskih djelatnika, carinika, djelatnika sustava socijalne skrbi, zdravstvenih djelatnika, prosvjetnih djelatnika, sudaca, državnih odvjetnika, diplomatsko-konzularnog osoblja, vojnih osoba koje se upućuju u međunarodne misije, aktivista nevladinih udruga, medijskih djelatnika i stručnog osoblja koje neposredno skrbi o žrtvama.

U sve aktivnosti, vezano za suzbijanje trgovanja ljudima, uključene su organizacije civilnog društva čiji su predstavnici imenovani i u Nacionalni odbor za suzbijanje trgovanja ljudima. 

U okviru međunarodnih aktivnosti uspostavljena je: regionalna suradnja u okviru Pakta o stabilnosti, regionalna suradnja u okviru OESS-a, bilateralna suradnja s državama regije, suradnja s međunarodnim organizacijama (UNODC, IOM, ICMPD, UNHCR), suradnja s državama članicama i pridruženim članicama EU, kao i s državama kandidatima za članstvo u EU. Također, MUP RH trenutno sudjeluje i u provedbi projekta ICMPD-a pod nazivom "Program podrške sustavu suzbijanja trgovanja ljudima u Republici Hrvatskoj“, kao i projektu pod nazivom „Prikupljanje podataka i upravljanje informacijama“ (DCIM) te u provedbi operativnog projekta "ILAEIRA", koji se u organizaciji Ministarstva javnog reda Republike Grčke uz potporu Europske Komisije, EUROPOL-a, INTERPOL-a, SECI - regionalnog centra, Eurojusta i Frontexa provodi na području zemalja JI Europe, a temelji se na strateškoj i operativnoj suradnji policije s drugim nadležnim tijelima, misijama i institucijama, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini u cilju suzbijanja trgovanja ljudima te pružanja pomoći i zaštite žrtvama ovih kaznenih djela.
Nastavno na navedenu suradnju sa međunarodnim organizacijama, ističemo kako je Ministarstvo unutarnjih poslova organiziralo međunarodnu konferenciju sa UNODC-om u projektu «Razmjena i jačanje djelovanja u istraživanju i prekidu aktivnosti trgovanja ljudima u Regiji», koja je održana u Stubičkim Toplicama u studenom 2008. godine. Cilj projekta je jačanje sustava uzajamne pravne pomoći u Regiji te institucionalnoj i zakonodavnoj harmonizaciji kako bi zemlje Regije kroz zajedničke istražne timove odgovorile na izazov u svezi trgovanja ljudima i općenito organiziranog kriminaliteta.

Ministarstvo unutarnjih poslova sudjelovalo je u provedbi CARDS projekta 2004. pod nazivom «Suzbijanje trgovanja ljudima», koji je okončan u lipnju 2008. godine, a provodio se s ciljem jačanja kapaciteta nacionalnih tijela uključenih u sustav suzbijanja trgovanja ljudima te što kvalitetnije zaštite žrtava trgovanja ljudima. U sklopu provedbe Projekta u rad tijela koja su zadužena za identifikaciju te pomoć i zaštitu žrtava, odnosno za kazneni progon počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima izravno su bili uključeni «twinning» stručnjaci iz Austrije i Njemačke. Iz RH su u provedbu projekta uključeni Ured za ljudska prava, MUP, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i organizacije civilnog društva. Ugovor o provedbi Projekta u suradnji s Ludwig Boltzman institutom za ljudska prava iz Austrije, koji je putem javnog natječaja izabran kao «Twinning partner», potpisan je tijekom 2006. godine. Glavni je rezultat provedbe projekta izrada dokumenta pod nazivom „Standardna operativna procedura postupanja MUP-a RH u svezi suzbijanja trgovanja ljudima“, kojeg je MUP RH donio u skladu sa svim preporukama i smjernicama te stečenim iskustvima kroz provedene treninge i neposredni rad s EU stručnjacima ovog projekta, a ti se postupci primjenjuju u svakodnevnom radu na suzbijanju trgovanja ljudima.

Tijekom 2008. i 2009. godine Republika Hrvatska je svrstana u skupinu zemalja koje su uložile najviše napora u svijetu po problematici suzbijanja trgovanja ljudima, na području zaštite žrtava, progona počinitelja i prevencije te je od State Departmenta SAD-a ocijenjena kroz tzv.TIER 1.

Na linku www.ljudskaprava-vladarh.hr možete pronaći Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine.

Jedan od nužnih preduvjeta za uspješnu borbu protiv trgovanja ljudima je stvaranje odgovarajućeg zakonodavnog okvira za progon počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima te za pružanje pomoći i zaštite žrtvama.

U Republici Hrvatskoj stvoreni su odgovarajući zakonski okviri koji prate problematiku trgovanja ljudima:

U cilju usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s postojećim međunarodnim standardima, tijekom 2004. godine u kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske inkorporirana je odredba kaznenog djela trgovanja ljudima pod nazivom "Trgovanje ljudima i ropstvo" (članak 175. Kaznenog Zakona) te je time u potpunosti uvažena definicija trgovanja ljudima iz UN-ove Konvecije i pripadajućeg Protokola o prevenciji, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima. Ovim noveliranjem hrvatskog kaznenog zakonodavstva u cijelosti je preuzet naziv i obilježje kaznenog djela trgovanja ljudima sukladno odredbi članka 3. "Palermo" Protokola.

"Tko kršeći pravila međunarodnog prava uporabom sile  ili prijetnjom uporabe sile, prijevarom, otmicom, zlouporabom položaja bespomoćnosti ili ovlasti ili na drugi način vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili prima osobu radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina. 

Tko kršeći pravila međunarodnog prava vrbuje, kupi, proda, preda, prevozi, prevede, potiče ili posreduje u kupnji, prodaji ili predaji, skriva ili primi dijete ili maloljetnu osobu  radi uspostave ropstva ili njemu sličnog odnosa, prisilnog rada ili služenja, nezakonitog posvojenja djeteta, seksualnog iskorištavanja, prostitucije ili nedopuštenog presađivanja dijelova ljudskog tijela, ili tko dijete ili maloljetnu osobu drži u ropstvu ili njemu sličnom odnosu, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje pet godina.

Ako je kazneno djelo iz stavka 1. ili 2. ovoga članka počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije ili je počinitelj službena osoba, ako je počinjeno u odnosu na veći broj osoba, ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje pet godina ili kaznom dugotrajnog zatvora. 

Tko znajući da je osoba kao žrtva trgovanja ljudima na prisilnom radu ili služenju, seksualnom iskorištavanju, ropstvu ili njemu sličnom odnosu, prostituciji ili nedopuštenom presađivanju dijelova ljudskog tijela, iskoristi njen položaj ili drugom omogući iskorištavanje njezinog položaja, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Bez utjecaja je na postojanje kaznenog djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka okolnost je li osoba pristala na prisilni rad ili služenje, seksualno iskorištavanje, ropstvo ili ropstvu sličan odnos ili nedopušteno presađivanje dijelova svoga tijela."
 

U izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 2006. godine) dodan je novi stavak postojećoj odredbi članka 175. ("Trgovanje ljudima i ropstvo"), čime se kaznenopravno sankcionira i iskorištavanje položaja osobe za koju se zna da je žrtva trgovanja ljudima, dok je izmjenama iz 2008. godine inkriminirano nezakonito posvojenje djeteta i službeničko kazneno djelo.
 

Republika Hrvatska danas ima čvrsti pravni okvir za progon počinitelja kaznenog djela trgovanja ljudima, iako se i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona trgovanje ljudima moglo podvesti pod kazneno djelo uspostave ropstva i prijevoz robova te drugih kaznenih djela koja pravno uređuju navedenu problematiku.

Izmjenama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine, br. 111/97, 27/98, 12/02 i 152/08) izgrađene su normativne pretpostavke za ostvarivanje širih prava žrtava i zaštitu ugroženih svjedoka, pa tako i žrtava trgovanja ljudima. U slučaju kada su žrtve maloljetne, Zakonom o sudovima za mladež propisani su oblici zaštite tijekom kaznenog postupka pred sudom, naročito od sekundarne viktimizacije. Također su u sklopu Županijskog suda u Zadru, županijskim sudovima u Osijeku i Vukovaru te pri zagrebačkom Županijskom i Općinskom kaznenom sudu osnovani Uredi za podršku žrtvama i svjedocima, s ciljem pripreme žrtava za ono što ih čeka tijekom postupka te ubrzanja i zaključivanja sudskih postupaka.

Zakonom o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela omogućeno je kažnjavanje onih pravnih osoba (ugostiteljski objekti, turističke agencije i sl.), koje se organizirano bave kriminalnom djelatnošću, između ostaloga i trgovanjem ljudima. Sukladno navedenom Zakonu, pravnim i odgovornim osobama za kaznena djela trgovanja ljudima mogu se izreći kazne, uvjetne osude i sigurnosne mjere.

Zakonom o zaštiti svjedoka uređuju se uvjeti i postupci za pružanje raznih oblika zaštite ugroženim svjedocima i njima bliskim osobama. Navedenim zakonom omogućena je izvan procesna zaštita osoba, koje kao svjedoci sudjeluju u kaznenom postupku i svojim iskazima omogućuju sankcioniranje organiziranog kriminala, pa i trgovanja ljudima.

Zakon o strancima i provedbeni Pravilnici dali su mogućnost odobravanja privremenog boravka žrtvama trgovanja ljudima. 

Sukladno važećem Zakonu o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, USKOK je, između ostalog, nadležan za obavljanje poslova državnog odvjetništva u predmetima kaznenih djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz članka 333. Kaznenog zakona, uključujući pri tom i kazneno djelo „Trgovanja ljudima i ropstvo“ u slučaju ako je počinjeno u sastavu grupe ili zločinačke organizacije, ili je počinjeno u odnosu na veći broj osoba, ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba (članak 175.st.3. KZ-a). Kao nastavak harmonizacije rada policije s Državnim odvjetništvom, ponajprije USKOK-om, 2008. godine osnovan je Policijski nacionalni ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta u čijoj je nadležnosti i suzbijanje trgovanja ljudima.