1. Na kojim mjestima i na koji način prometna policija može nadzirati promet, zaustavljati vozače i slično postupati?
Sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10-Odluka UsRH i 74/11) policija je ovlaštena nadzirati i upravljati prometom na cestama sukladno Zakonu i podzakonskim aktima. Policijski službenici nadziru promet na cestama na temelju praćenja i proučavanja prometne problematike po vremenu i prostoru. Pozitivnim zakonskim propisima u Republici Hrvatskoj nije propisano da mjesta, gdje policijski službenici nadziru promet na cestama, budu obilježena.
Konkretnije, policijski službenici koji obavljaju poslove nadzora i upravljanja prometom na cestama dužni su postupati u skladu sa Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09), Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika (NN 89/10), Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama (NN 141/11), te drugim propisima koji propisuju način postupanja službenika policije.
Upravljanje prometom na cestama policijski službenici obavljaju izdavanjem naredbi usmeno, pokretima ruku, položajem tijela i posebnim uređajima za davanje zvučnih i svjetlosnih znakova. Tijekom zaustavljanja vozila, odnosno, poduzimanja drugih mjera i radnji u prometu, policijski službenici dužni su voditi brigu o osobnoj sigurnosti, sigurnosti vozača kojeg zaustavljaju, kao i sigurnosti drugih sudionika u prometu. Znaci što ih policijski službenici daju sudionicima u prometu moraju biti jasni i nedvojbeni, a način postupanja policijskog službenika ovisit će o konkretnoj situaciji, mjestu zaustavljanja, ovisno o tomu je li počinjen prekršaj i kakav, kao i drugim okolnostima koje policijski službenik procjenjuje na terenu.
2. Smije li prometna policija pretražiti vozilo i vozača bez naloga?
Pitanje policijskog pregleda osoba, predmeta i prometnih sredstava od strane policijskih službenika propisano je člancima 75. - 77. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN br. 76/09), te člancima 113. - 115. Pravilnika o načinu policijskog postupanja (NN br. 89/10). Postupanje policije po poslovima sigurnosti prometa na cestama propisano je Pravilnikom o načinu postupanja policijskih službenika u obavljanju poslova nadzora i upravljanja prometom na cestama (NN br.141/11).
Sukladno odredbama Prekršajnog zakona (NN br. 107/07) policijski službenici ne mogu izreći opomenu, jer je izricanje opomene, kao prekršajnopravne sankcije, isključivo u nadležnosti suda. Temeljem članka 245. stavaka 6. i 7. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07) i Pravilnika o izdavanju pisanog ili izricanju usmenog upozorenja (NN br. 25/08 i 50/09) policija može umjesto novčane kazne, počinitelju prekršaja izdati pisano ili izreći usmeno upozorenje kada tijekom obavljanja poslova nadzora prometa utvrdi da je počinjen prekršaj, za koji je propisana samo novčana kazna do 1.000,00 kuna, koji je osobito lake naravi i da počinitelj nije prije činio slične prekršaje. Pod pojmom prekršaja osobito lake naravi smatraju se prekršaji kojima nije izazvana opasnost niti je nastala šteta za druge osobe. Isto tako, pod pojmom sličnih prekršaja smatra se činjenica da počinitelj prekršaja nije u posljednjih 12 mjeseci evidentiran da je počinio prekršaj iz istog propisa za koji mu je pravomoćno određena prekršajnopravna sankcija. O svim izdanim pisanim, odnosno izrečenim usmenim upozorenjima vodi se evidencija u Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova.
Sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) materijalna šteta u prometnoj nesreći je šteta nastala na vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nesreći ili na objektima, prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama. Spomenutim Zakonom (članak 176.) propisano je da su vozači, sudionici prometne nesreće, u kojoj je uzrokovana samo materijalna šteta na vozilima dužni, ukoliko je to moguće, odmah ukloniti vozila s kolnika, omogućiti nesmetano odvijanje prometa, popuniti i potpisati Europsko izvješće o nesreći ili na drugi način razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima. Vozači, sudionici prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta na vozilima ne smiju napustiti mjesto prometne nesreće dok nisu popunili i potpisali Europsko izvješće ili na drugi način razmijenili osobne podatke i podatke o vozilima.
U slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom, kad na mjestu nesreće nema vlasnika vozila ili vlasnika druge oštećene stvari, vozač je dužan vlasniku vozila ili druge oštećene stvari ostaviti podatke o sebi i vozilu kojim je uzrokovao prometnu nesreću. Ukoliko je to moguće, a vozila se ne uklone s kolnika i pri tome onemogući nesmetano odvijanje prometa, predviđena je kazna za vozače u iznosu od 500,00 kuna, a ako vozač drugom sudioniku u prometnoj nesreći ili osobi - vlasniku oštećenog vozila ili druge stvari ne ostavi svoje podatke ili ne popuni Europsko izvješće i napusti mjesto prometne nesreće predviđena je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna, izreći će mu se zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od šest mjeseci, te će mu se po pravomoćnosti prekršajne sankcije u evidenciju upisati i dva negativna prekršajna boda, kao pravna posljedica osude.
Važećim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama nije propisano da sudionici prometne nesreće u kojoj je nastala materijalna šteta u prometnoj nesreći, moraju o tome obavijestiti policiju radi obavljanja očevida. Pri tome nije bitno je li vozilo u vlasništvu pravne ili fizičke osobe. Ako jedan od sudionika odbije dati osobne podatke i podatke o vozilu ili ne popuni i ne potpiše Europsko izvješće o nesreći, o tome je potrebno obavijestiti policiju, koja će utvrditi o kome se radi i sankcionirati ga sukladno Zakonu te će ujedno drugom sudioniku dati potrebne podatke. Na izričit zahtjev jednog od sudionika policija će obaviti i očevid prometne nesreće u kojoj je nastala samo materijalna šteta.
Uvjeti i način provedbe očevida u kaznenim predmetima propisani su člancima 304. – 306. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11 i 121/11), a u prekršajnom postupku člancima 158. i 159. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07). Nakon obavljenog očevida prometne nesreće, policija sastavlja zapisnik o očevidu, koji sadržava podatke o tijelu koje provodi očevid, nazočnim osobama, tijeku očevida i njegovim rezultatima te drugim važnim podacima. Zapisnik potpisuju službene osobe koje su obavile očevid, a ne sudionici prometne nesreće. Po dovršetku obrade spisa, odnosno utvrđenom činjeničnom stanju, nakon obavljenih razgovora sa svim sudionicima i svjedocima nesreće, te provedenih drugih očevidnih mjera i radnji, ali i prikupljanja dokumentacije (bolničkih prijava, analiza krvi i urina, vještačenja i sl.) od ostalih nadležnih tijela, policija može u skladu s ovlastima koje proizlaze iz Prekršajnog zakona, provesti prekršajni postupak i donijeti Obvezni prekršajni nalog ili Prekršajni nalog, odnosno uz Optužni prijedlog dostaviti spis nadležnom prekršajnom sudu radi provođenja prekršajnog postupka.
Sudionici prometne nesreće na mjestu događaja ne mogu dobiti presliku Zapisnika o očevidu. Stranka u postupku, sudionik prometne nesreće ili njegov zakonski opunomoćenik, koji u tom slučaju prilaže pisanu punomoć, uz priloženu propisanu državnu pristojbu - taksu, može se pisanom zamolbom ili osobno obratiti policijskoj postaji čiji su službenici obavili očevid i tražiti presliku zapisnika o očevidu prometne nesreće u kojoj je sudjelovao. Po dovršenoj obradi spisa uz ispunjavanje prethodnih uvjeta, u roku od 30 dana nakon prometne nesreće, koji u izuzetnim slučajevima može biti i duži, sudionik može preuzeti zapisnik o očevidu prometne nesreće, koji je izvršila policija.
Protiv podnesenog Obveznog prekršajnog naloga i Prekršajnog naloga, koji sadrže uputu o pravnom lijeku, počinitelj prekršaja ima pravo prigovora nadležnom prekršajnom sudu u roku od osam dana po primitku, odnosno uručenju obveznog ili prekršajnog naloga. Prigovor se podnosi u pisanom obliku putem policijske uprave, odnosno policijske postaje koja je donijela predmetni nalog, u dva istovjetna primjerka.
Ako se prigovor ne podnese u zadanom roku, prekršajni nalog postaje pravomoćan i izvršan, a izrečena kazna, nakon provedenog postupka i donošenja odluke nadležnog sudskog tijela, izvršit će se prisilno, u skladu s odredbama Prekršajnog zakona.
Ako novčana kazna nije u roku određenom odlukom o izricanju novčane kazne plaćena u cijelosti ili djelomično, naplatit će se prisilno, sukladno odredbama Prekršajnog zakona (NN 107/07). Ukoliko se novčana kazna u cijelosti ili djelomično ne naplati ni prisilno u propisanom roku, nadležni će je sud, osim pravnoj osobi i maloljetnom osuđeniku, zamijeniti zatvorom računajući svakih započetih tristo kuna kazne za jedan dan zatvora, time da se zatvor ne može odrediti u vremenu kraćem od tri dana ni duljem od šezdeset dana.
Ako to ocijeni opravdanim, s obzirom na težinu prekršaja i visinu neplaćene novčane kazne sud može umjesto kazne zatvora odrediti rad za opće dobro na slobodi.
8. U slučaju prometnog prekršaja koji je ustanovljen pomoću službenog fotoaparata MUP-a, a gdje se sa sigurnošću ne može utvrditi identitet vozača, tko je dužan platiti kaznu za počinjeni prekršaj?
U Republici Hrvatskoj nitko ne može biti kažnjen ako mu se ne dokaže krivnja za počinjeni prekršaj.
U slučaju da na mjestu izvršenja prekršaja nije utvrđen identitet prekršitelja, policijski će službenik od vlasnika vozila zatražiti podatke o identitetu osobe kojoj je vozilo dao na upravljanje. Sukladno članku 229. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) vlasnik, odnosno, osoba kojoj je vozilo povjereno dužna je na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinice lokalne samouprave koja obavlja poslove iz članka 5. stavka 4. tog Zakona dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj se vozilo dalo na upravljanje.
Novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vlasnik vozila, osoba kojoj je vozilo povjereno ili odgovorna osoba u pravnoj osobi ako ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja.
Također, napominjemo da temeljem odredbi članka 229. navedenog Zakona, kad upravlja vozilom, vozač mora kod sebe imati vozačku dozvolu i dužan ju je pokazati na zahtjev policijskog službenika. Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji nema kod sebe odgovarajuću vozačku dozvolu ili je ne pokaže na zahtjev policijskog službenika.
Sukladno članku 51. navedenog Zakona, vozač ne smije bez opravdanih razloga voziti tako sporo da bitno usporava prometni tok ili ugrožava druge sudionike u prometu, a kada je brzina kretanja manja od polovice najveće dozvoljene brzine na cesti ili dijelu ceste, vozač takvog vozila mora uključiti sve pokazivače smjera, osim ako koristi žuto rotacijsko svjetlo. Ako vozač ne postupi u skladu s citiranom odredbom Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna.
Brzina kretanja vozila na cesti uz normalne prometne uvjete ne smije se ograničiti ispod 40 km/h.
12. Propisuje li zakon izgled kacige koja se mora nositi tijekom vožnje na mopedu ili biciklu?
Sukladno odredbama članka 114. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) propisano je da vozač motocikla ili mopeda, te vozač lakog četverocikla bez zaštitne kabine i četverocikla bez zaštitne kabine, kao i osobe koje se prevoze na tim vozilima moraju tijekom vožnje na cesti na glavi nositi propisanu, homologiranu i uredno pričvršćenu zaštitnu kacigu. Ukoliko vozač motocikla ili mopeda, te vozač lakog četverocikla bez zaštitne kabine i četverocikla bez zaštitne kabine, kao i osobe koje se prevoze na tim vozilima ne nosi zaštitnu kacigu na glavi za vrijeme vožnje kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna.
Zaštitnu kacigu za vrijeme vožnje na cesti na glavi moraju nositi i vozači bicikla mlađi od 16 godina, a za postupanje suprotno citiranoj odredbi propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna.
Napominjemo da zaštitne kacige koje su namijenjene korištenju sudionika u prometu, odnosno nošenju na glavi tijekom vožnje na cesti moraju udovoljavati propisanim normama EU 22-04 i 22-05. Nadalje, Naredbom o homologaciji zaštitnih kaciga i njihovih vidnika za vozače i suvozače motocikala i mopeda (NN broj: 58/00.) propisana je obveza njihove homologacije, kao i obilježja kojom se označava zaštitna kaciga koja je podvrgnuta, te je zadovoljila uvjete tijekom postupka homologacije, bez kojih niti ne može biti stavljena u prodaju. Stoga svaka homologirana kaciga mora imati neizbrisivu (otpornu na habanje) međunarodnu homologacijsku oznaku koja mora biti jasno čitljiva i postavljena na lako pristupačnom mjestu.
Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN br. 51/10, 84/10 i 145/11) propisano je da motorna vozila, osim mopeda, motocikala, lakih četverocikala, četverocikala, traktora, traktorskih prikolica, prikolica s jednom osovinom, autobusa za gradski promet i vozila namijenjenih za komunalne usluge, moraju imati rezervni kotač s pripadajućom opremom koji se po potrebi može upotrijebiti (osim ako posjeduje sigurnosni sustav za sigurnu vožnju s ispuhanom gumom ili sprej, pjenu u boci pod tlakom – (članak 85.), poseban standardizirani znak (sigurnosni trokut) za obilježavanje vozila zaustavljenog na kolniku ceste (članak 87.), kutiju prve pomoći (za vozila prvi put registrirana u Republici Hrvatskoj poslije 01. siječnja 2006. godine, u skladu sa hrvatskom normom HRN 1112), osim vozila koja se uvoze i imaju ugrađenu kutiju prve pomoći u skladu s normom matične zemlje – (članak 88.), rezervne žarulje koje odgovaraju onom tipu vozila u kojem se nalaze (osim vozila koja su opremljena svjetlosnim tijelima bez žarne niti: ksenon, neon i sl. koja ne moraju imati rezervne žarulje za ta rasvjetna tijela - članak 90.) i reflektirajući prsluk (članak 91.).
Prema posebnom propisu, motorna vozila određene vrste i namjene, moraju biti opremljena vatrogasnim aparatom (članak 86.).
Nadalje, istim je člankom propisano da teret na vozilu mora biti tako raspoređen, prema potrebi pričvršćen i pokriven da ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu i ne nanosi štetu cesti i objektima na cesti, da ne umanjuje stabilnost vozila i ne otežava upravljanje vozilom, da ne smanjuje vozaču preglednost nad cestom, da ne stvara suvišnu buku i da se ne rasipa po cesti te da ne zaklanja svjetlosne i svjetlosno-signalne uređaje na vozilu, registarske pločice i druge propisane oznake na vozilu.
Također, sukladno članku 155. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama teret na vozilu ne smije premašiti najudaljeniju točku na prednjoj strani vozila više od jedan metar. Prema članku 155. stavku 2. navedenog Zakona, teret koji se prevozi na vozilu i priključnom vozilu može premašiti najudaljeniju točku na stražnjoj strani vozila najviše za jednu šestinu svoje duljine koja je kao kontinuirani teret oslonjena na tovarni prostor.
Za počinjene prekršaje iz članaka 154. i 155. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za vozača je propisana novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna, za pravnu ili fizičku osobu obrtnika propisana je kazna u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna i odgovornu osobu u pravnoj osobi u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna.
Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač (članak 153.) koji u prometu na cesti ima ugrađene ili upotrebljava posebne uređaje suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
U Pravilniku o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN br. 51/10, 84/10 i 145/11), u članku 44. propisano je da se vjetrobran i bočna stakla u ravnini vozača ne smiju ni na kakav način dodatno zatamnjivati (postavljanje folije ili bojanje).
Za vozača koji počini spomenuti prekršaj, člankom 236. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 700,00 kuna.
Pod zimskom opremom autobusa podrazumijevaju se lanci na pogonskim kotačima ili zimske gume ( M+S) postavljene na pogonske kotače, a autobusi i teretna vozila koja zbog tehničkih razloga ne mogu postaviti lance na pogonske kotače, moraju imati zimske gume (M+S) na pogonskim kotačima.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama propisane su sljedeće kazne za prekoračenje brzine kretanja:
u naselju:
Mjerenje brzine pri temperaturama nižim od 0 stupnjeva Celzijevih ne utječe na točnost i rezultate mjerenja, već na mogućnost oštećenja pojedinih sklopova uređaja. Svi tipovi radara koje koristi policija apsolutno točno mjere brzinu u uvjetima od -10 do +50 stupnjeva Celzijevih. Prilikom obavljanja nadzora uređajem bez foto-video zapisa prekršitelj (vozač) se obvezno zaustavlja i na uređaju mu se pokazuje izmjerena brzina kretanja. Kad vozač ne plati kaznu na mjestu izvršenja prekršaja, o izmjerenoj brzini kretanja sastavlja se zapisnik, a izmjerena se brzina, u nazočnosti vozača, na uređaju poništava (nakon što se utvrde svi elementi potrebni za procesuiranje prometnog prekršaja prekoračenja brzine).
Također, sukladno članku 7. Pravilnika o mjeriteljskim zahtjevima za mjerenje brzine vozila u cestovnom prometu radni uvjeti (temperatura okoline) propisani su od 0 do +50 stupnjeva Celzijevih.
Primjerice, za neka od mjerila za nadzor brzine, prema tvorničkim uputama, radni uvjeti su sljedeći:
22. Na koji je način prema zakonu dozvoljeno prevoziti djecu u motornim vozilima?
Člancima 160, 161. i 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisan je, između ostalog, način prijevoza djece u motornom vozilu, na mopedu i motociklu:
1. Vozač ne smije prevoziti osobe u zatvorenom prostoru vozila koje se ne može otvoriti iznutra, osim vozilima unutarnjih poslova, oružanih snaga Republike Hrvatske i tijela za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija i to samo za službene potrebe.
2. Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba obrtnik ako postupi suprotno odredbi ovoga članka.
3. Za prekršaj iz ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu državne vlasti ili tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
4. Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj i vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.
1. Vozač i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa.
2. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, sigurnosni pojas ne moraju koristiti osobe koje imaju uvjerenje da iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti pojas.
3. Ministar nadležan za zdravstvo propisat će postupak, uvjete i način izdavanja uvjerenja iz stavka 2. ovoga članka.
4. Vozač motornog vozila može prevoziti dijete mlađe od 5 godina samo na stražnjim sjedalima i to u posebnoj sigurnosnoj sjedalici, koja je za vozilo pričvršćena sigurnosnim pojasom vozila ili posebnim kopčama u vozilu.
5. Vozač motornog vozila može prevoziti dijete starije od 5, a mlađe od 12 godina samo na stražnjim sjedalima, a dijete mora sjediti na posebnom postolju prilagođenom njegovoj visini tako da se može vezati sigurnosnim pojasom na tri točke vezivanja. Ako se dijete veže sigurnosnim pojasom na dvije točke vezivanja nije potrebno koristiti posebno postolje za sjedenje.
6. Vozač motornog vozila može prevoziti dijete do dvije godine starosti na prednjem sjedalu vozila ako vozilo nema suvozački zračni jastuk ili ako je suvozački zračni jastuk isključen i ako se dijete prevozi u sigurnosnoj sjedalici postavljenoj suprotno od pravca vožnje koja je pričvršćena za vozilo pomoću sigurnosnog pojasa na tri točke vezivanja ili posebnim kopčama u vozilu.
7. Dijete u posebnoj sjedalici u vozilu mora biti vezano.
8. Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač i druga osoba ako postupi suprotno odredbama ovoga članka.
Nadalje, člankom 158. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 -Odluka UsRH i 74/11) propisano je da se u osobnom automobilu u prometu na cesti smije prevoziti onoliko osoba (djece) koliko ima ugrađenih sjedala, odnosno, onoliko koliko je upisano u prometnoj dozvoli. Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbi članka 158. stavka 1. citiranog Zakona.
Sukladno članku 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) vozači i putnici tijekom vožnje u motornom vozilu na sjedalima na kojima su ugrađeni sigurnosni pojasevi, dužni su koristiti pojas na način koji je odredio proizvođač sigurnosnog pojasa, pa tako i trudnice. Pojas se koristi na takav način da, osim što štiti trudnicu, zasigurno neće naškoditi ni nerođenom djetetu, jer se zateže preko nogu (ispod trbuha) i preko ramena (iznad trbuha). Valja naglasiti, da je u slučaju prometne nesreće, a bez korištenja sigurnosnog pojasa, nerođeno dijete ugroženije, glede ozljeda i drugih posljedica.
Iznimno od navedenog, sigurnosni pojas ne moraju koristiti osobe koje imaju uvjerenje da ga iz zdravstvenih razloga ne mogu koristiti.
Odredbama članka 256. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08., 48/10., i 74/11.) je propisano da se rok važenja redovitog tehničkog pregleda označava posebnim znakom (naljepnicom) koja se postavlja na prednjoj strani motornog vozila, odnosno na stražnjoj strani priključnog vozila.
Temeljem članka 22. Pravilnika o tehničkim pregledima vozila (NN br. 148/08., i 36/10), nadzornik tehničke ispravnosti vozila dužan je nakon obavljanja tehničkog pregleda na kojem je vozilo ispravno, skinuti s vozila staru i postaviti novu naljepnicu. Naljepnica se postavlja na vjetrobransko staklo s unutarnje strane u gornji desni kut, a ako zbog veličine vozila to nije moguće onda u donji desni kut. Kod motornih vozila bez vjetrobrana naljepnica se postavlja na prednjom desnom kraju vozila, a kod priključnih vozila na stražnjem kraju vozila, pokraj registracijske pločice.
Novčanom kaznom od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako nema istaknutu naljepnicu s označenim rokom valjanosti tehničkog pregleda.
25. Što građanin može napraviti ukoliko "naiđe" na vozilo koje pretjerano ispušta ispušne plinove i time ga ometa u vožnji?
Odredbama članka 97. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN br. 51/10, 84/10 i 145/11) propisani su uvjeti kojima moraju udovoljavati uređaji i oprema vozila u prometu na cestama, kao i sustav i obojenost ispušnih plinova na motornim vozilima koji se ne smiju ispuštati u atmosferu, odnosno koeficijent ispušnog plina čiju vrijednost ne smije prelaziti vozilo koje sudjeluje u prometu na cestama. Stoga svaki građanin koji uoči takvo vozilo na cesti može ovom ministarstvu prijaviti registracijsku oznaku i marku navedenog vozila, kako bi se putem izvanrednog tehničkog pregleda moglo utvrditi udovoljava li navedeno motorno vozilo propisanim tehničkim uvjetima za sudjelovanje u prometu na cestama, odnosno je li i kada je te u kojoj stanici za tehnički pregled prošlo tehnički pregled vozila.
Isto tako, svaki građanin koji uoči vozilo koje ugrožava ostale sudionike u prometu na cestama, može o tome izvijestiti najbližu policijsku upravu/policijsku postaju, također navodeći registracijsku oznaku i marku vozila.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11), člankom 40. propisano je sudjelovanje invalidnih osoba u prometu:
1. Osobe sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenje donjih ekstremiteta 60 ili više posto, mogu propisanim znakom pristupačnosti označiti vozilo u kojem se prevoze.
2. Prava koja proizlaze iz znaka pristupačnosti ne smije koristiti osoba koja nije osoba s invaliditetom.
3. Znak pristupačnosti izdaje se na ime osobe s invaliditetom, odnosno za vozila udruga osoba s invaliditetom na ime udruge, a izgled znaka, uvjete za njegovo stjecanje, način obilježavanja parkirališnog mjesta te prava koja se na temelju njega mogu ostvarivati, propisuje ministar nadležan za zdravstvo u suglasnosti s ministrom nadležnim za poslove prometa.
4. Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako izda znak pristupačnosti osobi koja za to ne ispunjava uvjete iz ovoga članka.
5. Za prekršaj iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi i u tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.
6. Novčanom kaznom u iznosu od 700,00 kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja svoj znak pristupačnosti ustupi drugoj osobi na korištenje ili koja ga koristi suprotno odredbi stavka 2. ovoga članka.
7. Osobi koja bude dva ili više puta pravomoćno kažnjena za prekršaj iz stavka 6.ovoga članka, privremeno će se oduzeti znak pristupačnosti na rok od dvije godine.
Pravilnikom o registraciji i označavanju vozila (NN br. 151/08, 89/10 i 104/10), u članku 26. propisano je da vozilo registrirano u Republici Hrvatskoj prilikom napuštanja teritorija Republike Hrvatske mora imati oznaku Republike Hrvatske, bijele boje, elipsastog oblika čija je vodoravna os dužine 175 mm, a okomita 115 mm. Na njoj su otisnuta slova "HR" crne boje, visine 80 mm, dok je širina ispisane crte 10 mm.
Člankom 13. navedenog Pravilnika propisano je da je registracijska pločica vozila izrađena od metala, presvučena reflektirajućom folijom, bijele boje na kojoj je crnim slovima otisnuta oznaka registarskog područja i registracijski broj vozila. Između registarskog područja i registracijskog broja otisnut je grb Republike Hrvatske.
Ako se nešto dodaje onda to više nije ni propisana naljepnica "HR“ oznake, kao ni registracijska oznaka i tada nije u skladu s Pravilnikom o registraciji i označavanju vozila. Naime, na naljepnici se često reklamiraju pojedina osiguravajuća društva i slične tvrtke, a na registracijskim pločicama naljepnica grba grada i slično.
Sukladno navedenom, samo vozilo koje na sebi ima navedenim Pravilnikom propisane registracijske pločice i nacionalnu oznaku može prelaziti državnu granicu.
U članku 217. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) propisano je da u kategoriju:
A1 - spadaju motocikli radnog obujma motora do 125 cm3 i snage motora do 11 kW;
A2 - spadaju motocikli čija snaga ne prelazi 35 kW i čiji omjer snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg, a ne potječu od vozila čija je snaga dvostruko veća i više;
U slučajevima kada je riječ o kaznenoj odgovornosti sudionika, o odgovornosti za uzrokovanje prometne nesreće odlučuje nadležni Općinski, odnosno Županijski sud.
32. Koju ulogu imaju negativni prekršajni bodovi kao mjera sigurnosti prometa na cestama i kako se može saznati koliko osoba ima negativnih bodova?
Sustav kaznenih bodova uveden je 1996. godine Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (u primjeni od 1. kolovoza 1996. godine), propisan u primjeni posebnih mjera prema sudionicima u prometu, a koristeći pozitivna iskustva drugih zemalja, posebice propise Italije, Njemačke, Grčke, Francuske, Kanade, većine država SAD, te preporuke Svjetske banke i Europske banke za obnovu i razvoj, kao i Svjetske organizacije za preventivu u cestovnom prometu (PRI) i prijedloge Vijeća Europe u vezi navedene problematike.
Navedenim Zakonom bio je razrađen sustav kaznenih bodova prilagođen našim prilikama, kojim su se bodovi određivali ovisno o težini prekršaja, te se bilježili na sustavu za automatsku obradu podataka Ministarstva unutarnjih poslova. Bio je propisan i način brisanja kaznenih bodova. Sustav kaznenih bodova polazi od jednostavnog određivanja, bilježenja, praćenja i omogućava pojedinačno praćenje, a kao posebne sigurnosne mjere bilo je propisano predavanje i prikazivanje filmova o posljedicama koje proizlaze iz nepoznavanja ili nepoštivanja prometnih propisa za one koji ponavljaju prekršaje, te jednostavan i djelotvoran mehanizam oduzimanja ili prestanak valjanosti vozačke dozvole, a prije vraćanja dozvole, postojala je obaveza provjere poznavanja prometnih propisa, kojom se dodatno individualno utjecalo na pojedinca prekršitelja.
Zakonom o sigurnosti prometa na cestama iz 2004. godine (u primjeni od 20. kolovoza 2004. do 16. lipnja 2008. godine) dorađena su, odnosno ispravljena određena dotadašnja rješenja i odnosi utemeljeni na tim rješenjima, koji nisu bili odgovarajući ili nisu u dovoljnoj mjeri pridonijeli povećanju razine sigurnosti u cestovnom prometu, a također su normirana pojedina pitanja (kao npr. uporaba svjetala na vozilima danju, korištenje mobitela i dr.). Zakon je usuglašen sa Zakonom o prekršajima (bio u primjeni od 1. listopada 2002. do 31. prosinca 2007. godine), pa tako i u dijelu koji se odnosi na kaznene bodove (sada negativne prekršajne bodove).
U člancima 79. i 80. novog Prekršajnog zakona ( NN 107/07), koji je u primjeni od 1. siječnja 2008. godine, uveden je pojam „negativni prekršajni bodovi“, koji su pravna posljedica osude, te se kao takvi mogu propisati za počinitelja koji je pravomoćno proglašen krivim za osobito teške prekršaje. Prekršajnim zakonom je propisano da se za jedan prekršaj može propisati najviše do tri negativna prekršajna boda.
Člankom 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11), propisano je da se kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona, na temelju određenog broja prikupljenih negativnih prekršajnih bodova, na određeno vrijeme gube stečena prava na upravljanje motornim vozilom određene kategorije, odnosno svih kategorija. Negativne prekršaje bodove u svoju evidenciju upisuje vozaču motornog vozila nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja koja je pokrenula prekršajni postupak, ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj za koji su Zakonom o sigurnosti prometa na cestama predviđeni negativni prekršajni bodovi.
Iskustva zemalja u kojima se primjenjuje sustav kaznenih bodova (u većini zemalja od osamdesetih godina prošlog stoljeća) i dosadašnje razdoblje primjene tog sustava u našoj zemlji (od 1996. godine) pokazuje da, prvenstveno sa gledišta prevencije cestovnog prometa, pridonosi pozitivnom stavu vozača prema problemu sigurnosti prometa i poštivanju prometnih propisa, što se u konačnici odražava u povećanju stupnja sigurnosti prometa na cestama.
Osim toga, sukladno odredbama članka 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da se, nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju koje su prikupljeni i upisani negativni prekršajni bodovi, ne mogu više uračunavati i brišu se iz evidencije vozača.
Evidencija negativnih bodova u nadležnosti je Ministarstva pravosuđa/Odjel za prekršajne evidencije.
33. S koliko se godina može upisati u autoškolu i razlikuje li se dobna granica s obzirom na kategorije vozila?
Sukladno odredbama članka 204. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11), osoba može pristupiti osposobljavanju za vozača vozila određene kategorije najranije šest mjeseci prije nego što navrši godine propisane za izdavanje vozačke dozvole za upravljanje vozilom određene kategorije.
Navedena problematika je propisana i člankom 208. citiranog Zakona:
(1) Vozački ispit može polagati samo kandidat za vozača koji je završio osposobljavanje po propisanom programu i ako je navršio broj godina potrebnih za izdavanje vozačke dozvole za kategoriju za koju se osposobio. Polaganje vozačkog ispita prijavljuje se ovlaštenoj stručnoj organizaciji iz članka 206. ovoga Zakona.
1) Kandidat za vozača motornih vozila A kategorije smije polagati vozački ispit ako je stariji od 24 godine ili ako ima važeću vozačku dozvolu za vožnju motornih vozila A2 kategorije najmanje dvije godine i navršenih 20 godina.
2) Kandidat za vozača skupine vozila B+E, C1+E i C+E kategorije smije polagati vozački ispit ako ima važeću vozačku dozvolu za onu kategoriju, u koju spada vučno vozilo najmanje godinu dana.
3) Kandidat za vozača motornih vozila C kategorije i vozila H kategorije smije polagati vozački ispit ako ima važeću vozačku dozvolu za vožnju motornih vozila B kategorije najmanje godinu dana.
4) Kandidat za vozača motornih vozila D i D+E kategorije smije polagati vozački ispit ako ima važeću vozačku dozvolu za vožnju motornih vozila C kategorije najmanje dvije godine.
(2) Vozački ispit čini jedinstvenu cjelinu i sastoji se od nastavnih predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila, Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći i Upravljanje vozilom. Ispit iz nastavnih predmeta Prometni propisi i sigurnosna pravila i Upravljanje vozilom provodi ovlašteni ispitivač koji ima dopuštenje (licencu) ministarstva nadležnog za unutarnje poslove. Ispit iz nastavnog predmeta Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći provodi ovlašteni ispitivač koji ima dopuštenje (licencu) ministarstva nadležnog za zdravstvo. Rezultati ispita upisuju se u Knjižicu kandidata za vozača.
(7) O položenom vozačkom ispitu ovlaštena stručna organizacija (ispitni centri) izdaje uvjerenje.
Temeljem odredbi članka 216. stavak 2. citiranog Zakona minimalna dob za upravljanje vozilom pojedine kategorije je:
Člankom 221. citiranog Zakona, propisane su posebne zabrane i ograničenja koja se odnose na vozače koji pripadaju skupini mladih vozača:
NE SMIJE:
Odredbama članka 221. prethodno važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama bio je propisan Program sigurne vožnje, kao posebna mjera sigurnosti za kategoriju novih (mladih) vozača.
Navedene odredbe su brisane iz novog, sada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11), te se sukladno tome Program sigurne vožnje neće provoditi.
Sukladno članku 275. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) sva motorna i priključna vozila te njihovi dijelovi i oprema, prije stavljanja na tržište i prve registracije moraju se podvrgnuti postupku provjere homologacije radi utvrđivanja zadovoljavaju li propisane zahtjeve o homologaciji (uključujući i plava svjetla, „led“, neonke u vozilima i sl.).
Sukladno članku 101. na vozilu s prednje strane moraju biti upaljena najmanje dva bijela ili žuta svjetla i paran broj crvenih svjetala na stražnjoj strani. Svjetla za označavanje vozila (članak 107.) upotrebljavaju se kad je vozilo zaustavljeno ili parkirano na cesti, a moraju biti upaljena dok su upaljena bilo koja svjetla za osvjetljavanje ceste ili posebna svjetla za maglu. Također, ugrađena i izvedena svjetla za maglu moraju udovoljavati uvjetima članka 26. Pravilnika o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (NN br. 51/10, 84/10 i 145/11). Nadalje, navedeni Pravilnik u odredbama od 19. do 42. članka, detaljno propisuje uređaje za osvjetljavanje ceste, označavanje vozila i uređaje za davanje svjetlosnih znakova, kao i njihov broj, boju svjetla te smještaj na vozilu. Jednako tako, Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama (članak 19.) propisano je da se na vozilima ne smiju postavljati neki drugi uređaji za osvjetljavanje, označavanje i dodavanje svjetlosnih znakova, osim zakonom propisanih uređaja za osvjetljavanje ceste, uređaja za označavanje vozila i uređaja za davanje svjetlosnih znakova (uređaji i oprema koji se naknadno ugrađuju na vozilo moraju biti odobrenog tipa - homologirani prema važećim ECE pravilnicima u Republici Hrvatskoj).
Sukladno članku 42. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da vozila na prednjoj strani ne smiju imati svjetlosne, svjetlosno-signalne uređaje ili tvari koje daju svjetlo u boji (plava svjetla i sl.), a na stražnjoj strani uređaje ili tvari koje daju bijelo svjetlo, osim svjetla za osvjetljavanje ceste pri vožnji unatrag i svjetlo za osvjetljavanje stražnje registarske pločice. Za nepoštivanje ove zakonske odredbe novčana kazna iznosi 500 kuna. Dogradnja ukrasnih svjetiljki, neonskih svjetala ili plavih točkastih led dioda, kao svaka dogradnja uređaja i opreme na vozilima, koja nije sukladna važećim propisima, negativno utječe na sigurnost prometa na cestama i to smanjenjem sigurnosti prometa, a prije svega zbunjivanjem ostalih sudionika u prometu. Člankom 276. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da vozila na kojima se čini nadogradnja (plava pozicijska ili druga svjetla) moraju biti podvrgnuta ispitivanju prije puštanja u promet, što znači da nije dopuštena (novčana kazna od 1.000,00 kuna za vozača) nadogradnja - uporaba dodatnih svjetala u boji.
Dakle, s obzirom na sve prethodno navedeno, proizlazi da se u automobilu ne smiju ugrađivati dodatna svjetla, jer se time čini prekršaj.
37. Može li hrvatski državljanin u Hrvatskoj upravljati vozilom stranih registracijskih oznaka?
Kako se radi o carinskom prekršaju, navedeno je propisano Konvencijom o privremenom uvozu (Narodne novine, međunarodni ugovori, 16/98), Carinskim zakonom (NN br. 78/99, 94/99, 117/99, 73/00, 92/01, 47/03, 140/05, 60/08, 45/09 i 56/10) i Uredbom o provođenju Carinskog zakona (NN br. 161/03, 69/06, 5/07, 70/08, 76/09, 29/11 i 10/13).
U slučaju kada se u nadzoru prometa utvrdi da suprotno navedenim odredbama, vozilom strane registracijske oznake, upravlja državljanin RH, a obzirom da time čini prekršaj kažnjiv po članku 241. stavku 1. točki 1. (novčana kazna od 3.000,00 do 900.000,00 kuna) i/ili članku 243. stavku 1. Carinskog zakona te imajući u vidu Prekršajni zakon (NN br. 107/07), policija će o tome obavijestiti carinsku službu koja će provesti upravni postupak.
Za naglasiti je da korištenje vozila stranih registarskih oznaka, suprotno navedenim zakonskim propisima, čini teži carinski prekršaj, što u konačnici, osim prekršajne kazne, povlači i naplatu carinskog duga (carine, PDV-a i trošarine) na navedeno vozilo.
Za eventualne dodatne upite nadležno je Ministarstvo financija - Carinska uprava
38. Pod kojim uvjetima stranac može voziti automobil na području RH?
Sukladno članku 225. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) stranac koji boravi u Republici Hrvatskoj može na temelju važeće inozemne vozačke dozvole, koju je izdalo nadležno tijelo strane države, uz uvjet reciprociteta, upravljati motornim vozilom na teritoriju Hrvatske. Prema članku 226. spomenutog Zakona, stranac kojem je odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj, kao i osoblje stranih trgovinskih, prometnih, kulturnih i drugih predstavništava mogu upravljati motornim vozilima na osnovu važeće inozemne vozačke dozvole do godinu dana od dana ulaska u Republiku Hrvatsku.
39. Koliko dugo stranci u RH mogu voziti automobil stranih registracijskih oznaka?
Člankom 246. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 67/08, 48/10 - Odluka UsRH i 74/11) propisano je da vozila registrirana u inozemstvu, koja su vlasništvo stranaca s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, mogu sudjelovati u prometu na teritoriju Republike Hrvatske samo ako imaju važeću prometnu dozvolu i registracijske pločice što ih je izdalo nadležno tijelo zemlje u kojoj je vozilo registrirano te međunarodnu oznaku zemlje registracije. Navedena vozila mogu sudjelovati u prometu u Republici Hrvatskoj najduže tri mjeseca od dana ulaska u Republiku Hrvatsku, nakon čega je vozilo potrebno privremeno registrirati u Republici Hrvatskoj.
Sukladno rečenom, ukoliko postoji sumnja o postojanju kaznenog djela ili prekršaja, granična policija može obaviti dodatne detaljne provjere o vozaču i vozilu. Takve odredbe regulirane su Zakonom o nadzoru državne granice (NN 173/03, 14/06, 8/07, 40/07, 146/08 i 130/11), kao i Pravilnikom o načinu obavljanja nadzora državne granice (NN 38/09, 45/09, 46/12 i 5/13).
Neposjedovanje dozvole za upravljanje tuđim motornim vozilom tj. punomoć vlasnika, putnog naloga pravne osobe i slično, ne može biti razlogom sprječavanja izlaska vozila iz Republike Hrvatske, ukoliko to susjedna država svojim propisima ne zahtjeva.
Pod pojmom »opasne tvari« Zakon o prijevozu opasnih tvari (NN br. 79/07) definira robe, terete, tvari, materijale i predmete koji su u odredbama Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari (European Agreement Concercing the International Carriage of Dangerous Goods by Road-ADR) s njegovim sastavnim dijelovima, prilozima A i B i aktom o notifikaciji (NN, br. 12/91) podijeljeni na: eksplozivne tvari, plinove, zapaljive tekućine, zapaljive krute tvari, samozapaljive tvari, tvari koje u dodiru s vodom oslobađaju zapaljive plinove, oksidirajuće tvari, organske perokside, otrove, infektivne tvari, radioaktivne tvari, nagrizajuće tvari i ostale opasne tvari. Opasne tvari predstavljaju i otpad, pripravci, radioaktivni i nuklearni materijal ako udovoljavaju uvjetima za svrstavanje u opasne tvari u smislu odredbi navedenog sporazuma.
Odredbama članka 10. Zakona o prijevozu opasnih tvari propisano je da se za prijevoz opasnih tvari može upotrebljavati vozilo koje:
Odredbama članka 18. Zakona o o prijevozu opasnih tvari propisano je da prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako:
Za prijevoz eksplozivnih, radioaktivnih tvari i nuklearnog materijala potrebno je odobrenje.
Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari u unutarnjem prometu izdaje policijska uprava odredišnog područja, a u međunarodnom prometu (uvoz, izvoz, provoz) ministarstvo nadležno za unutarnje poslove. Odobrenje za prijevoz radioaktivnih tvari izdaje Državni zavod za zaštitu od zračenja. Odobrenje za prijevoz nuklearnog materijala izdaje Državni zavod za zaštitu od zračenja uz suglasnost Državnog zavoda za nuklearnu sigurnost.
Odobrenje za prijevoz eksplozivnih tvari nije potrebno za unutarnji prijevoz prema izuzećima određenim odredbama ugovora (ADR-a) iz članka 3. ovoga Zakona te za prijevoz onih radioaktivnih tvari i nuklearnih materijala za koje odobrenje odredbama ugovora iz članka 3. ovoga Zakona nije predviđeno, ali je potrebno o točnom vremenu početka i predviđenom vremenu završetka prijevoza eksplozivnih tvari, najmanje 24 sata prije početka prijevoza, obavijestiti policijsku upravu nadležnu za područje s kojeg prijevoz opasnih tvari započinje.
Odredbama članka 34. Zakona o prijevozu opasnih tvari propisani su uvjeti i obveze za vozača koji prevozi opasne tvari, odnosno, vozač smije prevoziti opasne tvari ako: